Koja je razlika između sekundarnog taložnika i primarnog taložnika u kanalizacijskom postrojenju?

Koja je razlika između sekundarnog taložnika i primarnog taložnika u kanalizacijskom postrojenju?

Primarni taložnik: Prvi sedimentacijski tretman ulazne vode može imati ulogu regulacijskog spremnika, imati određeni stupanj homogenizirajućeg učinka na kvalitetu vode i usporiti utjecaj promjena kvalitete vode na kasniji biokemijski sustav. Strukture primarnog taložnika su: horizontalno strujanje, radijalno strujanje, okomito strujanje, kosa ploča (cijev).

Sekundarni taložnik: Sekundarni taložnik nalazi se nakon aeracijskog spremnika (aerobni biokemijski spremnik). To je mjesto za odvajanje isplake i vode kako bi se osiguralo ispuštanje otpadne vode i povratak mulja. Strukture sekundarnog taložnika su: horizontalni tok, radijalni tok, vertikalni tok, kosa (cijevna) ploča.

Načelo

Taložnik koristi načelo da se suspendirane čestice nečistoće u protoku vode mogu odvojiti od protoka vode kada je brzina taloženja prema dolje veća od brzine toka vode prema dolje ili je vrijeme taloženja prema dolje kraće od vremena za protok vode da istječe iz spremnika za taloženje kako bi se postiglo pročišćavanje vode.

Učinkovitost tretmana idealnog taložnika vezana je samo za površinsko opterećenje, odnosno uz površinu taložnika, ali ne i za dubinu taložnika. Dubina spremnika ovisi samo o vremenu skladištenja i količini mulja te sprječavanju ispiranja mulja. U stvarnom kontinuiranom radu spremnika za taloženje, budući da će prelijevanje vode s vrha izlazne brane dovesti do porasta brzine protoka vode, čestice s brzinom sedimentacije manjom od rastuće brzine protoka otjecat će s vode, a čestice čija je brzina taloženja jednaka rastućoj brzini protoka bit će suspendirane u spremniku. U spremniku će se taložiti samo čestice čija je brzina taloženja veća od rastuće brzine protoka. Vrijeme potrebno da se taložne čestice talože na dno taložnika povezano je s hidrauličkim vremenom zadržavanja toka vode u taložniku, odnosno s dubinom tijela tanka.

Teoretski, što je tijelo spremnika pliće, česticama je lakše doći do dna spremnika. Ovo je teoretska osnova plitkih taložnika kao što su taložnici s kosim cijevima ili pločama. Kako bi se čestice u taložnom spremniku taložile nešto više od rastuće brzine protoka i spriječilo da se taloženi mulj poremeti protokom vode i ponovno pluta, između područja sedimentacije i skladišta mulja ostavlja se tampon zona. području, tako da čestice u tim taložnim spremnicima koje su nešto veće od rastuće brzine protoka ili čestice koje ponovno plutaju mogu doći u kontakt jedna s drugom i ponovno se taložiti.

Objekt

a. Primarni taložnik: uglavnom suspendirana tvar, nešto organske tvari

b. Sekundarni taložnik: miješana tekućina s aktivnim muljem, koja ima karakteristike visoke koncentracije, flokulacije, male težine, spore brzine taloženja itd.

Opterećenje

Primarni taložnik: vrijeme sedimentacije 1,0~2,5h, površinsko opterećenje 1,2~2,0 (m3/m2.h), sadržaj vlage u mulju 95~97%, opterećenje brane manje ili jednako 2,9L/(s.m);

Sekundarni taložnik (nakon metode s aktivnim muljem): vrijeme sedimentacije 2,0~5,0h, površinsko opterećenje 0,6~1,0 (m3/m2.h), sadržaj vlage u mulju 99,2~99,6%, opterećenje brane manje ili jednako 1,7L/(s.m );

Sekundarni taložnik (nakon metode biofilma): vrijeme sedimentacije 1,5~4,0h, površinsko opterećenje 1,0~1,5 (m3/m2.h), sadržaj vlage u mulju 96~98%, opterećenje brane manje ili jednako 1,7L/(s.m) .